Gredice su neraskidivo vezane uz svojeg najpoznatijeg gospodara, književnika Ljubu Babića, poznatog pod pseudonimom Ksaver Šandor Đalski. Gredice i Gjalski postali su sinonim, oličenje duha Hrvatskog zagorja, života u dvorcima i kurijama prošlog stoljeća. Imanje Gredice nekoć je pripadalo posjedu Gubaševo i obitelji Gubaš-evečki (Gubašoci), po kojoj se i danas zove selo Gubaševo. Bila je to već od 16. stoljeća ugledna obitelj iz koje potječe jedan poznati sudac, nekoliko zagrebačkih kanonika, dvorski kancelar i drugi visoki službenici. Na svom su posjedu Gubaševečki imali drvenu kuriju.

Nakon spomenute obitelji vlasnik posjeda bila je obitelj Komarony. Najuglednji član te obitelji bio je Sigismund, kraljevski savjetnik, a idelegat Kraljevine Hrvatske na ugarsko-hrvatskom Saboru.

Matija Babić, postaje vlasnik dvorca 1813. g., prodavši djedovsko imanje u Pokupskom i preselio se u Hrvatsko zagorje. Gredice je nasljedio njegov sin Tito Babić, koji je obavljao nekoliko visokih funkcija. Tito je imao četiri i tri kćeri: Alberta, Ljubu, Nikolu, Antona, Mariju, Olgu i Jelku. Nakon ukidanja kmetstva 1848. g. imanje je većim dijelom rasprodano seljacima, a manji dio vlastelinstva i dvorac ostali su Ljubi Babiću, hrvatskom književniku, koji je za svoj literarni pseudonim odabrao ime djeda po majci (Ksaver Šandor Đalski). Gjalski je rođen u Gredicama 1854. g. Tu je i umro 1935. g.

Gjalski je provodio sretno djetinjstvo u Gredicama,okružen knjigama iz bogate roditeljske biblioteke, ljubavlju majke, brižnošću dadilje te privatnim učiteljima koji su ga već u petoj godini uveli u svijet čitanja i pisanja. Stoga je veoma rano poželio i sam uzeti pero u ruke.
Nakon privatne poduke u Gredicama, školovao se u Varaždinu, završio je rimsko pravo na Zagrebačkoj pravoslovnoj akademiji, a onda upisao Bečku univerzu.

Nakon završetka školovanja ulazi u državnu službu promijenivši pri tome mnoge gradove: Koprivnicu, Osijek, Pakrac, Šid, Sisak, Rijeku, Zagreb.